srijeda, 11. lipnja 2014.

FK Budućnost Banovići: Od Kup UEFA i viceprvaka države do trećeligaša!

Vijest koja je šokirala mnoge Banovićane, pronijela se brzinom svjetlosti na području cijele općine, a ta vijest je ni manje ni više nego da je FK Budućnost Banovići ispao i iz Prve lige FBiH i od naredne sezone bi trebao biti trećeligaš. Trebao kažem namjerno, jer još uvijek ništa nije kristalno jasno, jer postoji šansa kako FK Mladost Malešići odustane od ulaska u viši rang zbog nepostojećih infrastrukturnih objekata, te finansija jer je opštepoznato da je Prva liga FBiH jedna od najskupljih liga, ne samo na području BiH nego cijelog regiona.

Šok i nevjerica na licima onih malobrojnih navijača Budućnosti, koji su ostali uz nju do samog kraja, nakon jalove pobjede nad kakanjskim Rudarom u posljednjem kolu. Lepršava i dopadljiva igra protiv kombinovane ekipe Rudara bila je dovoljna za ubjedljivu pobjedu rezultatom 3-1, no kako u ovom klubu godinama ništa ne funkcioniše kako bi trebalo, tako se klub doveo u takvu situaciju da ovisi od ostalih klubova, a nema potrebe isticati da su radnje iza kulisa, čudnovati rezultati i preokreti svakodnevnica u ovoj ligi. Pogotovo kada se sezona treba rezimirati, tada slijedi prava "aukcija". Svako ko iole poznaje i prati ovu ligu zna da je riječ "aukcija" prikladna i krajnje primjerena.

No, da ostavimo mi druge po strani, jer licemjerno i nečasno bi bilo kuditi druge zbog onoga što se desilo, kada smo mi sami jedini i pravi krivci za to, a u posljednjih par godina fudbalskoj javnosti i Budućnost je postala poznata po različitim malverzacijama i prljavim igrama, tako da bi skroz licemjerno bilo govoriti o drugima. Da prvo počistimo po svojoj avliji, pa da onda krenemo dalje. Ako krenemo, jer progres je za nas trenutno nepoznata riječ.

Od izlaska u Evropu 2000. godine kada je Budućnost dostigla svoj zenit i ostvarila najveći uspjeh u dugogodišnjoj historiji osvajanjem vicešampionske titule, iako je šampionska bila nadomak ruke, no kako je ovo Bosna i Hercegovina tako su i golovi rukom regularni i to u finalu play-offa, Budućnost je krenula putem koji je vodio prema kolapsu i vraćanju unazad. Bilo je povremenih bljeskova kao što su ulasci u Premijer ligu, a nakon čega bi uslijedio hladan tuš i ekspresan povratak u Prvu ligu. Treba napomenuti da je klub odmah nakon osvajanja vicešampionske titule naredne sezone odmah ispao u niži rang. Naizmjenično, sve do 2006. godina kada je Budućnost još jednom ispala iz najeltinijeg ranga takmičenja krenuo je "sušni" period, sve do 2010. godine kada je ponovo izboren povratak u Premijer ligu, no po tradiciji ponovo je uslijedilo razočarenje i povratak u Prvu ligu. Ruku na srce, treba biti realan i reći da je Budućnost tada skrpila solidnu ekipu, koja je prema prognozama mnogih bila čak i za sredinu tabele. Ipak, kako je sezona krenula tako je i završila - neuspjehom. Iako su zeleno-crni u većini susreta igrali sasvim zadovoljavajuće, iako su nadigrali tadašnjeg prvaka Borca, Širokog, dobrano namučili Želju i Sarajevo, fudbaleri Budućnosti su spletom raznih okolnosti na kraju bili pretposljednji što nije bilo dovoljno za opstanak. Kumovale su tome u mnogome i sudijske odluke, nebojašnjive i odluke koje ne priliče tom rangu takmičenja su jasno dale znak da je nekome Budućnost koja dolazi iz malog rudarskog gradića trn u oku i da će sve biti učinjeno kako bi se ista izbacila. Sve je bila kristalno jasno nakon utakmice protiv Zrinjskog u Banovićima. Ni najstariji navijači Budućnosti nisu zapamtili veću kaznu i lakrdiju, a Budućnost je doslovno desetkovana nakon toga i ostatak prvenstva bio je puka formalnost.

Nakon još jednog razočarenja u Premijer ligi, naredna sezone u okviru Prve lige bila je relativno uspješna, Budućnost je igrala solidno, a ono što je najbitnije rezultati su bili tu, mada još jedna vicešampionska titula nije u toj mjeri vrijedna hvale, no za dane koji dolaze će biti izuzetno postignuće vrijedno hvale. Nakon te solidne sezone, polako, ali sigurno krenuo je pad banovićke Budućnosti. Loši rezultati, igra koja nije privlačila publiku na stadion rezultirala je na kraju opstankom u foto-finišu, ali opstankom koji nikoga nije radovao niti mu davao nadu. Do posljednjeg kola Budućnost je bila najbliže nižem rangu takmičenja, no nekim čudom, ekipa koja do tada nije ubilježila gostujuću pobjedu pobjeđuje ni manje ni više nego tuzlansku Slobodu na Tušnju. Bilo je jasno na koji način je došlo do pobjede slabašne Budućnosti, ali nakon kratke medijske buke sve se stišalo, a Budućnost nažalost išla istom trasom - trasom kolapsa. Kada je krenula sezona koja je netom iza nas, niko nije očekivao identičan scenario kao i prethodne sezone. Identičan, ali je sada Budućnost snašla sudbina visočke Bosne. Krenulo je odlično, ali kako je sezona odmicala pad u igri je bio sve veći, rezultati sve lošiji, a Budućnost u sve težoj situaciji. Pred sami kraj prvenstva trebala se desiti prava senzacija da zeleno-crni izbore opstanak, a ona se zamalo i desila. Pogađate kako? Nakon što krenule nečasne i prljave igre kada Budućnost, koja je do tada ponovo bila bez gostujuće pobjede bilježi i samom laiku "čudnu" pobjedu u Gračanici, a nakon toga uslijedila je pobjeda i u Čapljini. Puno li su 2 uzastopne gostujuće pobjede na 2 izuzetno teška gostovanja za ekipu koja do tada nije pobijedila u gostima? No, baš sada dolazi do izražaja licemjerstvo koje smo izbjegli bacajući ljagu na druge jer je trebalo pomesti prvo po našoj avliji. Nije moglo sve na prljav način da se postigne, čelnici Budućnosti nadmudreni su i poslani u niži rang takmičenja. Konačno je uslijedio pravi slom i Budućnost je dotakla dno života. Bilo je pitanje vremena, ali zamašćene oči kasno su očišćene. Kasno se podigla svijest kod onih malobrojnih kojima je još uvijek bilo stalo do Budućnosti.

Krivca dakle, možemo tražiti samo među nama i u našem društvu. Opštepoznato je i to da je još davno došlo do spajanja politike i sporta u ovom klubu što je na kraju i dovelo do ovoga. To dvoje ne ide zajedno, mnoštvo primjera iz prošlosti nam nisu bili dovoljna opomena. Neadekvatni i nestručni kadrovi provlačili su se godinama kroz klub, trovajući ga tako iznutra, a to se vremenom odražavalo i na terenu. Nemoguće je da u jednoj sportskoj ustanovi, klubu koji je iznjedrio toliko talenata i sa općenito izuzetno uspješnom fudbalskom školom upravljaju ljudi koji nikada u životu fudbalsku loptu nisu šutnuli. Nemoguće u normalnim sredinama, ali u našoj itekako moguće, a epilog svega jeste sistematsko uništavanje ne samo Budućnosti, nego sporta općenito u Banovićima. Ne tako davno Banovići su sa pravom slovili za pravi sportski grad, koji je imao dosta klubova i u najeltinijim rangovima takmičenja, no spoj politike i sporta doveo je cijeli banovićki sport na najniže grane od nastanka ovog grada i kretanja prvih tona uglja legendarnom prugom Brčko-Banovići. Ne pamti teže i crnje dane ni stećak Božićka Banovića, po kome ovaj grad i nosi ime. Ne pamti niko, ali svi vide i svi šute. Nikome više nije stalo do banovićkog sporta, pa pri tome ni do Budućnosti. Klubovi su prepušteni na milost i nemilost političkim moćnicima koji i napraviše ovo što trenutno imamo. A sa druge strane, možda "oni" i nisu krivi, možda smo krivi mi, koji smo bili slijepi pored očiju i dopustili da nam unište i Budućnost, ponos ovog grada. Možda, a ono što je sigurno jeste da Banovići više nisu sportski grad i da je uništeno sve što se uništiti može.

Nema komentara:

Objavi komentar